Kada je u trećem razredu osnovne na svom prvom javnom nastupu prosto oduševio i dobio svog prvog fana učiteljicu Vukicu Šoškić, otpjevavši onako pošteno i časno po crnogorski iz sveg glasa bez greške svoju prvu pjesmu “Od Vardara, pa do Triglava”, Boban Rajović nije ni slutio da par decenija kasnije, svi koji vole dobru pjesmu sa pomenutih prostora, ma gdje bili u bijelom svijetu neće moći zamisliti dobru zabavu, sijelo, dernek ili žurku bez pjesama; Usne boje vina, Provokacija, Kosači, Latice od ruža, Bata, Kumovi, Ptica selica, Jedan je život, Luda glava, Princeza itd... itd... itd....

Ali krenimo redom, čovjek koji je danas tvrđi od kamena i nježniji od ruže, prvi put je zaplakao na danskom, 25.decembra 1971. godine, u Kopenhagenu, i čim su ga tata Milan i majka Andjelija vidjeli za trenutak su zaboravili na tešku životnu borbu. Znali su da nije važno kako se čovjek rodi, već kako živi, i da li umije da sanja, i da ovaj đetić ima karizmu i da je "Bogom dan" za nešto posebno!
Tih godina, kad su naši stari bili mladi, sve cure od Vardara pa do Triglava su u svojim sobama imale postere na kojima je bio ili Dule Savić ili Pižon ili Safet Sušić ili Ivica Šurjak ili Santrač. 
Fudbaler! Dobar fudbaler! Vikali su svi tada u Beranima koji su gledali malog Rajovića, srednjeg i najnestašnijeg od tri brata, kako barata s loptom na poligonu pored škole. I u Kopenhagenu i u Beranima po povratku, mali Boban je volio fudbal, ali hajde što ga je volio, ali što ga je išlo, pa čulo se to i do Beograda. Ali na svu sreću za nas, Bobanova talija je imala druge planove s njim.

Poput pravih ptica selica Rajovići se sa juga preko tadašnjeg Titograda danas Podgorice sele ponovo u zemlju bajki Hansa Christiana Andersena - Dansku.
Tada sa svojih šesnaest godina Boban prestar za bajke, premlad za stvarnost, ipak se junački uhvatio u koštac sa željom da živi bolje! Znao je za jedno staro pravilo, ako hoćeš da te cijene i poštuju - gledaj svoja posla!
Ali nemoj gledati i sramiti se šta radiš ako je to pošteno! Zato je radio po restoranima i fabrikama, tijelo je moglo i da se umori ali pobjednički duh - nikad!

Negdje izmedju noćnih klubova i dobrih drugova i napornog rada, u dvadesetoj godini prvi put je poljubio one prave usne boje vina.
Za diplomski rad kafanskog fakulteta Boban je za temu uzeo PRAVU LJUBAV.
Dragana je bila taj nemir, Dragana je bila ta ljubav koja otvara srce, mudrost koja otvara razum i istina koja otvara volju.
Pošto stara poslovica kaže; Brak bez djece je dan bez sunca! Dragana i Boban danas imaju svaki dan i sunčan, i veseo i razdaragan uz svoje troje djece Ivanu, Andjelu i Andriju! Oni su taj, do sada najveći nemir zbog koga danas Boban ne želi da ode ni na pola sata dalje od Beograda! 

Na samom početku 21-vog vijeka, Boban snima svoj prvi CD, po jednoj pjesmi tada dobija nadimak Piroman, vjerovatno zato što je znao kao malo ko na estradi, da gdje god zapjeva dovede atmosferu do usijanja, ali Boban je znao i da ljudski prihvati i pohvale i kritike i šale na svoj račun, i on se smijao kad je jednog jutra uz prvu jutarnju pročitao u novinama naslov: 
- Čovjek koji nema dlake na jeziku... A ni na glavi... 
Životni moto ovog prije svega upornog postojanog, istrajnog, časnog i poštenog čovjeka, muža i oca je jedna Gandijeva misao:
- ‘Prvo te ignorišu. Nakon toga te ismijavaju. Potom se bore protiv tebe. Na kraju ih TI pobjediš.’ 

*****

Boban Rajović – osnovni podaci:
IME I PREZIME: Boban Rajović
RODJENDAN: 25.12.1971.
HOROSKOPSKI ZNAK:Jarac
PORODICA: supruga Dragana, kćerke Ivana I Andjela I sin Andrija.
DISKOGRAFIJA: Prvi album jednostavnog naziva ’Boban’’ sa kojeg se izdvojila pjesma Piroman, izdao je 2000. godine za City records. Tri godine kasnije za Gold music snima album ’Puklo srce zatim slijedi: 
Provokacija - 2006.godine (Sound production) 
Usne boje vina - 2007. (Sound production)
Kosači – 2008. (Sound production) 
Mijenjam – 2010. (City records)
Vojnik zabluda - 2013. (Poklon CD - 100.000 primjeraka podijeljeno uz dnevne novine KURIR)